Predsednica Centra za ravnopravnost i bezbednost Brankica Janković učestvovala je na međunarodnoj konferenciji „Unapređenje procesuiranja ekološkog kriminala: saradnja, stručnost i najbolje prakse u Evropi“, održanoj 29. i 30. oktobra 2026. godine u hotelu Metropol u Beogradu. Konferenciju je otvorila Lidija Komlen Nikolić, predsednica Predsedništva Udruženja tužilaca Srbije i javna tužiteljka Apelacionog javnog tužilaštva u Beogradu. U uvodnim izlaganjima govorili su i Rob de Rajk, predsednik Evropske mreže tužilaca za životnu sredinu (ENPE), Šarlote Samelin, ambasadorka Kraljevine Švedske, Martajn Elhersma, ambasador Kraljevine Holandije, i Mauro Puzo, šef Odeljenja za vladavinu prava i ljudska prava Misije OEBS-a u Srbiji.
Govoreći na panelu „Uloga civilnog društva u stvaranju podsticajnog okruženja“, Janković je naglasila da je civilno društvo prethodnih godina igralo vodeću ulogu u sprečavanju ekološkog kriminala i ukazivanju na ugrožavanje životne sredine. Organizacije i aktivisti često su prvi prepoznavali probleme, prikupljali dokumentaciju, povezivali građane sa stručnjacima i zahtevali odgovornost nadležnih institucija. Njihov doprinos posebno je važan tamo gde institucionalni odgovor izostaje ili kasni, a građani nemaju dovoljno znanja i sredstava da sami zatraže zaštitu.
Na panelu o ulozi civilnog društva, uz Brankicu Janković, govorili su Jelena Samuilov, javna tužiteljka i članica Upravnog odbora Udruženja tužilaca Srbije, Katerina Wejsova, članica Upravnog odbora ENPE, Milan Ružić, izvršni direktor Društva za zaštitu i proučavanje ptica, i dr Katarina Golubović, direktorka JUKOM-a.
Najveći deo izlaganja predsednica Centra posvetila je ekološkoj pravdi i činjenici da ekološki kriminal nesrazmerno pogađa najsiromašnije. Zagađenje vazduha, vode i zemljišta ne ostavlja jednake posledice na sve: domaćinstva sa niskim prihodima teže mogu da obezbede bezbednu vodu, plate analize, angažuju pravnu pomoć ili se presele iz ugroženog područja. U seoskim sredinama uništavanje izvora vode ili zagađenje zemljišta može neposredno ugroziti zdravlje, proizvodnju hrane i opstanak čitavog domaćinstva.
Posebno je ukazala na položaj stanovnika romskih naselja uz deponije, infrastrukturno zapostavljenih zajednica, dece, starijih i osoba sa invaliditetom. Žene, koje često preuzimaju najveći deo brige o porodici i domaćinstvu, mogu biti dodatno opterećene posledicama zagađenja. Zato procena ekološke štete mora obuhvatiti i pitanja ko snosi najveći teret, kome je zaštita najmanje dostupna i kako se postojeće društvene nejednakosti produbljuju.
Janković je istakla i da delotvorna zaštita zahteva kontinuiranu saradnju tužilaštava, stručne zajednice i civilnog društva, kao i bezbedno okruženje za građane koji prijavljuju ugrožavanje životne sredine. Upozorila je na pretnje, pritiske i SLAPP tužbe kojima se aktivisti zastrašuju i iscrpljuju, čime se otežava i otkrivanje ekološkog kriminala.
Poruka izlaganja bila je da ekološka pravda podrazumeva dostupnu i delotvornu zaštitu za sve, bez obzira na prihode, mesto stanovanja ili društveni položaj. Zaštita životne sredine neodvojiva je od zaštite ljudskog dostojanstva, zdravlja i ravnopravnosti, a uspeh postupanja mora se meriti i prestankom ugrožavanja i stvarnim poboljšanjem života pogođenih zajednica.





